Prilikom pisanja tekstova često se nađemo u situaciji da opisujemo određeni događaj u kojem je potrebno više puta spomenuti ime neke osobe. Kako bismo izbjegli ponavljanje imena i rečenicu učinili vizuelno ljepšom, trebamo izbjegavati stalno ponavljanje istih riječi. Većina imenica ima sinonime, pa njihovom upotrebom naš tekst činimo ljepšim.
Međutim, ako želimo izbjeći ponavljanja vlastitih imenica u rečenici, onda se služimo zamjenicama.
Zamjenice su riječi koje se odnose na lica, predmete i njihove osobine. Zamjenice spadaju u promjenjivu vrstu riječi, tj. one koje imaju rod, broj i padež. Naime, to su riječi koje nemaju svoje leksičko značenje nego njihovo značenje ovisi o kontekstu.
Zamjenice se dijele po funkciji i po značenju.
Po funkciji se dijele na: imeničke i pridjevske zamjenice
Kao što im i samo ime kaže, imeničke zamjenice u rečenici se ponašaju kao imenice. Imeničke zamjenice dijelimo na:
- Lične
Lične zamjenice su zamjenice 1. i 2. lica, zamjenice 3. lica i zamjenice za sva lica.
- Nelične
Nelične zamjenice dijelimo na: upitne, odnosne i opšte. Od upitnih i odnosnih zamjenica mogu se formirati odrične i neodređene zamjenice.
Pridjevske zamjenice su zamjenice koje upućuju na osobinu predmeta, te samim tim bliže određuju imenicu na osnovu neke njene osobine.
Lična zamjenica 1. lica odnosi se na govornika, a zamjenica 2. lica na sagovornika. Zamjenice trećeg lica odnose se na lica koja ne učestvuju u razgovoru.
Nelične zamjenice imaju isti oblik koji se primjenjuje za sva tri roda i oba broja. Dijele se na:
- Upitno-odnosne: ko, šta;
- Neodređene: neko, nešto;
- Opšte: svako, svašta;
- Odrične: niko, ništa
Lične zamjenice imaju rod i broj. Njihovi oblici tokom deklinacije izgledaju kao u nastavku:
Lice | Jednina | Množina |
1. | ja | mi |
2. | ti | vi |
3. | on, ona, ono | oni |
Lične zamjenice se mijenjaju po padežima na sljedeći način:
Padeži | ||||||||
Nominativ | ja | ti | on | ona | ono | mi | vi | oni, one, ona |
Genitiv | mene; me | tebe; te | njega; ga | nje; je | njega; ga | nas | vas | njih; ih |
Dativ | meni; mi | tebi; ti | njemu; mu | njoj; joj | njemu; mu | nama; nam | vama; vam | njima; im |
Akuzativ | mene; me | tebe; te | njega; ga | nju; je, ju | njega; ga | nas | vas | njih; ih |
Vokativ | – | ti | – | – | – | – | vi | – |
Instrumental | mnom(e) | tobom | njim(e) | njom(e) | njim(e) | nama | vama | njima |
Lokativ | meni | tebi | njemu | njoj | njemu | nama | vama | njima |
Lična povratna zamjenica sebe, ista je za svih šest lica i za sva tri roda. Mijenja se po padežima na sljedeći način:
Nominativ | – |
Genitiv | sebe |
Dativ | sebi |
Akuzativ | sebe; se |
Vokativ | – |
Instrumental | sobom |
Lokativ | sebi |
Deklinacija neličnih zamjenica
Nelične zamjenice (ko, šta/što), (niko, ništa/ništo) i neodređene zamjenice (neko, nešta/nešto) dekliniraju se na sljedeći način:
Nominativ | ko, | šta, što |
Genitiv | kog, koga | čega |
Dativ | kom, kome, komu | čemu, čemu |
Akuzativ | kog, koga | šta, što |
Vokativ | – | – |
Instrumental | kim, kime | čim, čime |
Lokativ | kom, kome | čem, čemu |
Bitno je naglasiti da se zamjenica ko koristi za živa bića a zamjenica šta za neživa, tj. na lijevoj strani tabele su zamjenice za živa bića, a na desnoj za predmete.
Pridjevske zamjenice
Pridjevske zamjenice u rečenici odnose se na sadržaje koji iskazuju imenice.
U rečenici se ponašaju kao pridjevi, što znači da se slažu sa imenicom u rodu, broju i padežu.
Postoje dvije vrste pridjevskih zamjenica:
- Pridjevske zamjenice s obilježjem lica
- Pridjevske zamjenice bez obilježja lica
Pridjevske zamjenice sa obilježjem lica dijelimo na:
a) Prisvojne zamjenice – odgovaraju na pitanja ČIJI?, ČIJA?, ČIJE?. To su:
moj, moja, moje; tvoj, tvoja, tvoje; njegov, njegova, njegovo; njen, njena, njeno;
naš, naša, naše; vaš, vaša, vaše; njihov, njihova, njihovo i dr.
b) Pokazne zamjenice – odgovaraju na pitanja KOJI?, KAKAV?, KOLIKI?. Odnose se na određenu imenicu u rečenici. Kada se odnose na bića ili predmete odgovaraju na pitanja KOJI?, KOJA?, KOJE?. To su:
ovaj, ova, ovo; ovi, ove, ova; taj, ta, ti i dr.;
c) Opisne – Kada odgovaraju na pitanja KAKAV?, KAKVA?, KAKVO?, odnose se na kvalitet bića ili predmeta koji stoji uz imenicu. To su:
ovakav, ovakva, ovakvo; takav, takva, takvo i dr.;
Količinske – odgovaraju na pitanja KOLIKI?, KOLIKA?, KOLIKO?. To su:
ovoliki, ovolika, ovoliko; toliki, tolika, toliko i dr.
Pridjevske zamjenice bez obilježja lica dijelimo na:
a) Upitne
To su zamjenice kojima počinje upitna rečenica.
Upitne su: koji, čiji, kakav, koliki i dr.
b) Odnosne zamjenice
To su zamjenice koje se odnose na neki pojam, imaju isti oblik kao i upitne (koji, čiji, kakav, koliki), ali njima se ne postavlja pitanje, nego se uvodi zavisna klauza, npr.: Dobila je poklon koji smo joj poslali.
c) Neodređene zamjenice
Tvore se od upitnih i odnosnih pridjevskih zamjenica i rječice ne. To su:
Neki, neka, neke; neki, neke, neka; nekakav, nekakva, nekakvo; nekakvi i dr.
d) Odrične zamjenice
Ove zamjenice grade se prefiksom ni, koji im daje značenje negacije. To su:
nikoji, nikoja, nikoje; ničiji, ničija, ničije itd.
e) Opće zamjenice
Grade se od prefiksa sva i upitno odnosne zamjenice, to su:
svakakav, svakakva, svakakvo, svačiji, svačija, svačije i dr.
Postoji velik broj zamjenica sa kojima se svakodnevno susrećemo. Njihova upotreba često može biti zbunjujuća i pogrešna. Iz tog razloga smo odlučili pisati o ovoj temi. Nadamo se da vam je bila korisna i da ste se podsjetili, odnosno naučili nešto novo. Ukoliko imate prijedloge i ideje za naše buduće blogove, bit će nam drago da nam pišete.
Leave A Comment