Svaki rad vezan za bosanski jezik, pa čak i onaj koji izgleda najjednostavnije, može predstavljati izazov.

Da bi mogli bolje razumijeti upotrebu aorista i imperfekta, počnimo od njihovih definicija:

  1. Aorist je prošlo glagolsko vrijeme koje ne postoji u svim jezicima. U standardnom bosanskom jeziku tvori se od svršenih glagola, uglavnom od infinitivne osnove i sljedećih nastavaka : {displaystyle varnothing }
  • -h, Ø , Ø , -smo, -ste, -še ;
  • -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše.

Kazuje radnju koja se izvršila u neposrednoj prošlosti, odnosno neposredno prije trenutka govora. Na primjer:

  • Luka, pade ti novčanik.
  1. Imperfekt je prošlo nesvršeno glagolsko vrijeme u bosanskom jeziku. Tvori se od nesvršenih glagola, infinitivne ili prezentske osnove i sljedećih nastavaka:
  • -ah, -aše, -aše, -asmo, -aste, -ahu ;
  • -jah, -jaše, -jaše, -jasmo, -jaste, -jahu ;
  • -ijah, -ijaše, -ijaše, -ijasmo, -ijaste, -ijahu.

Kazuje prošlu radnju koja se vršila duže vremena. Na primjer:

  • Te noći putovaše bez prestanka.

Često se dešava da nedostaje razumijevanja i uočavanja razlike između aorista i imperfekta u svakodnevnom govoru. Aorist označava dinamičnu radnju u prošlosti ili radnju koja se dogodila neposredno prije trenutka u kojem se o njoj govori, dok imperfekt označava radnju koja se dogodila u prošlosti i jedno je vrijeme trajala u prošlosti.

U savremenoj komunikaciji možemo uočiti rijetku ali solidnu upotrebu aorista u svakodnevnom razgovoru. Najviše ga koristimo sa kondicionalom 1 (npr. Želio bih otići na odmor). Međutim, u svakodnevnom govoru se često prave greške izostavljanjem glasa „h“.  Postoje ruralni dijelovi Bosne i Hercegovine u kojima je upotreba aorista u svakodnevnom razgovornom jeziku česta. Primjer za to je mjesto Vranići kod Goražda gdje je jedan od češćih glagolskih oblika u svakodnevnom govoru. Već je ranije spomenuto da se finalno h obično gubi iz 1. lica jd. aorista: prepado se, pòsjeko se, izíđo, òdo, dođo itd. (Hodo, 2018).

Zaključak

Svaki jezik, pa i bosanski je prolazio i prolaziti će kroz različite promjene. Upotreba aorista i imperfekta je prije nekoliko stoljeća na našim područjima bila svakodnevna. Međutim, u savremenom govornom jeziku, u većini slučajeva aorist i imperfekt su zamijenjeni perfektom, to je činjenica. Činjenica je i da bosanske gramatike ipak navode imperfekt i njegove oblike, zbog čega se isti ne može proglasiti kao stvar prošlosti.

Interesantno je navesti kako učestalost upotrebe određenih glagolskih vremena se razlikuje od jezika do jezika. Na italijanskom jeziku, na primjer, imperfekt se vrlo često koristi u razgovornom jeziku i ne zvuči arhaično. Čak i više od samog aorista, koji se na italijanskom jeziku prevodi u glagolsko vrijeme pod nazivom Passato remoto.

Smatramo da, koliko god se određeni jezik mijenjao i razvijao, od velike je važnosti poznavati njegovu prošlost i zadržavati njegove tradicionalne karakteristike, pa makar to bilo samo u vidu teorije i bez korištenja u praksi: historija jezika nas uči kako smo došli do njegove savremene upotrebe.